it's only when i lose myself in someone else that i find myself.

i.m. je jednom prilikom opisujući kako izgleda kada se ona zaljubljuje i počinje stvarati osjećaje prema nekome rekla kako nosi ogromnu količinu nježnosti, ljubavi i brige sa sobom i u sebi cijelo vrijeme i da onda to kada nađe osobu za koju misli da je vrijedna samo usmjeri u određenom pravcu.

u zadnje vrijeme mi se to mota po glavi i razmišljam koliko ja toga imam u sebi i može li se to ikada potrošiti 'usmjeravanjem' ili se tako samo multiplicira i odakle mi toliko toga, kada se počelo stvarati, jesam jednostavno 'takva' ili je to zbog nečega, zašto nije crno/bijelo nego postoji u toliko nijansi i kuda da idem sa svim tim i koji su kriteriji oko toga tko je vrijedan - i na kraju krajeva, nisu li svi vrijedni ljubavi, koliko se osoba u isto vrijeme može voljeti, i kada je to multipliciranje počelo i hoću li se jednog dana od toga napiriti ko balon i odletjeti ili će mi raspuknuti prsa i ako hoće što će iz njih izletjeti i je li moguće da postane maligna i počne mi izjedati utrobu kako bi si napravila mjesta i je li to možda zbog toga što ju znam dati svima, a najnespretnija sam u pružanju iste samoj sebi?