-----------------------------------------------
razglednice
sa tare: mama, tata, tonka i ja, jako sam mala, vozimo se u sanjkama koje vuče muški konj koji se zove sonja, ja sjedim skroz naprijed odma iza sonje i razmišljam o tome kako nisam nikad mislila da konji toliko smrde. pravimo snješka u dva tima, tata našem pravi sise i kaže da mi imamo ženskog snješka. čika karlo pada u provaliju, izvlačimo ga van tako da mu bacamo sanjke za koje se on hvata i onda ga vučemo gore.
iz beograda: sanjkamo se niz atomsko sklonište. prvi put u
životu otkrivam da je pišalo žuto i vrelo tako što piškim u
snijeg i nakon toga fascinirano gledam u žutu udubinu nekoliko
minuta prije nego što se vratim nazad na vrh atomskog.
iz
osijeka: osijek je ravan i nema brda i atomskih skloništa pa tata
vezuje sanjke za suzuki maruti i vuče nas autom kroz naselje cijeli
dan. trubi kao sladoledar, iz kuća izlaze druga djeca, on
staje ispred svake i privezujemo svu ostalu djecu u kolonu. hrpetina
nas je, radimo milijun krugova oko naselja, smijemo se, tata i dalje trubi,
sa prozora nam mašu ljudi.
iz zagreba: k me, iako mrzi snijeg,
sav sretan budi ujutro u stanu u španskom i diže roletne sa prozora
u dnevnoj sobi. sve je bijelo i ja cičim od
uzbuđenja. taj dan smo svi kasnili na posao, nije bilo prometa i puštali smo glasno glazbu u dućanu i plesali.
-----------------------------------------------
gledam ovih dana ljude s kojima se sudaram po ovoj snježnoj mećavi. u tramvaju, na cesti, na poslu. nitko ne voli snijeg. ne vole snijeg jer on radi izvanredno stanje. stvari staju, ne idu onako kako smo se navikli, moraju se smišljati alternative, kolotečina više ne postoji. sve je drugačije.
gledam zadnjih nekoliko godina ljude s kojima se sudaram u svom životu. nitko ne voli iskrenost, direktnost, prijateljstvo, emotivnu involviranost, ranjivost, ljubav, 'drame'. ne vole to jer to radi izvanredno stanje. stvari staju, ne funkcioniramo više onako kako smo navikli, moramo smišljati alternative, kolotečina više ne postoji. sve je drugačije.
zadnjih tjedan dana sam prolazila kroz 'dramu'. tuđu, istina, ali na neki način i svoju. bilo je sve to što se od takvih stvari i očekuje, bilo je izvanredno stanje, bilo je neugodno ali bilo je katarzično i pročišćavajuće. kao i snijeg. kada on padne, sve postaje čisto i bijelo, i uvijek imam osjećaj kao da je okrenut novi list, i kao da sad mogu nešto drugo i nešto ispočetka - ostaviti na netaknutoj površini snijega prve otiske svojih cipela.
dakle, mila, misleći o ovome danas sam zaključila: ove pahulje su i za tebe (i za mene). za novi početak, za nove otiske cipela. i nek nas zatrpa toliko da stalno moramo praviti nove prtine sami, jer utabanim stazama snijeg pod cipelama nikada ne škripi toliko slatko.
-----------------------------------------------
gledam ovih dana ljude s kojima se sudaram po ovoj snježnoj mećavi. u tramvaju, na cesti, na poslu. nitko ne voli snijeg. ne vole snijeg jer on radi izvanredno stanje. stvari staju, ne idu onako kako smo se navikli, moraju se smišljati alternative, kolotečina više ne postoji. sve je drugačije.
gledam zadnjih nekoliko godina ljude s kojima se sudaram u svom životu. nitko ne voli iskrenost, direktnost, prijateljstvo, emotivnu involviranost, ranjivost, ljubav, 'drame'. ne vole to jer to radi izvanredno stanje. stvari staju, ne funkcioniramo više onako kako smo navikli, moramo smišljati alternative, kolotečina više ne postoji. sve je drugačije.
zadnjih tjedan dana sam prolazila kroz 'dramu'. tuđu, istina, ali na neki način i svoju. bilo je sve to što se od takvih stvari i očekuje, bilo je izvanredno stanje, bilo je neugodno ali bilo je katarzično i pročišćavajuće. kao i snijeg. kada on padne, sve postaje čisto i bijelo, i uvijek imam osjećaj kao da je okrenut novi list, i kao da sad mogu nešto drugo i nešto ispočetka - ostaviti na netaknutoj površini snijega prve otiske svojih cipela.
dakle, mila, misleći o ovome danas sam zaključila: ove pahulje su i za tebe (i za mene). za novi početak, za nove otiske cipela. i nek nas zatrpa toliko da stalno moramo praviti nove prtine sami, jer utabanim stazama snijeg pod cipelama nikada ne škripi toliko slatko.
hm, ja i dalje ne volim snijeg ali ne iz razloga koje si navela, već ne volim zimu i hladnoću... ali, kužim usporedbu...
OdgovoriIzbrišizimi se uvijek mogu obuć toliko da mi ne bude hladno. ljeti mi je vruće i kad sam gola :(
Izbrišiali, volim i jedno i drugo. sve ima svoje čari. :)
(provela sam popodne gledajući fotke na tvom blogu, bilo mi je lijepo vidjeti vas sve na njima)
jbg, ja sam ipak pobornik ljeta i kad je preko 25 stupnjeva, ipak sam zmija ;)
Izbrišidrago mi je da si uživala u VC fotkama, bit će još, pripremam još brdo fotki...
jupi!
Izbrišija nekad ne volim snijeg kada sam za volanom ali i to se lagano mjenja, a često se znalo desit da ja čistim snijeg a snijeg čisti mene :)
OdgovoriIzbrišibtw, tvoja iskrenost i ostalo navedeno je danas oaza koju iznimno cijenim ;)
<3.
IzbrišiSuper post. Jedna sam od onih koji ne vole snijeg, emocionalnu involviranost, ranjivost, proživljavanje drama s drugima, sve suprotno od ovog što pišeš, a opet kad pišeš, osjećam se kao ti koja si ovo pisala. U prijevodu, super tekst.
OdgovoriIzbrišihvala i nadam se da će se preferencije promijeniti malo :)
IzbrišiJA VOLIM DRAME, A JOŠ VIŠE TEBEEEE
OdgovoriIzbrišija volim kmicu.
IzbrišiIma u Osijeku atomsko, kako ne. Ja sam se svake zime supuštala niz jedno :)
OdgovoriIzbrišiNeka pada i nek zatrpa. I stvarno, a još više metaforički. Uvijek me oduševi što se nađe ispod kad se otopi.
ima, jedno jedino, ali daleko je uvijek bilo :)
IzbrišiVec mi falis.
OdgovoriIzbrišiopet je snijeg, šta čekaš s blogom?
OdgovoriIzbrišineka bude onda sad još malo da je prikladno.
Izbriši