na tvoju sparnu
neprovjetrenu sobu usred ljeta, na more i sol i alge na kamenu kada
je žega, na odjeću mokru od kiše koja se suši preko noći na
radijatoru, na stare kino i koncertne dvorane i njihove prašnjave
stolice, tepisone i zavjese, na isproljevano pivo po odjeći i kosi
na šutki pank koncerta, na jorgane baka verice, na mačje krzno
nakon spavanja, na mamurna jutra, na popodnevni ljetnji seks, na
štrample nošene nekoliko dana za redom, na crni čaj sa mlijekom,
na pačuli i tamjan i zemlju, na knjigu iz antikvarijata, na crno
vino, na spermu, na slatkasti miris dim mašine i spaljenog lišća,
na krv.
mrzim kad mi dođeš u nos.
