abyss.

što (p)ostane(mo)?

podijeljene bajadere na granici, kinder bueno i duplo pakiranje marsa u jutarnjem povratku busom.

bivši ljubavnici, partneri, prijatelji koji se sada poznaju zato što su stranci u gradu u kojem jedino nas dvoje pričamo istim jezikom.

prikladni jedno drugome kao psi beskućnicima koji spavaju skupa radi topline ispod svih onih mostova koje smo tu noć prešetali prelazeći bezbroj puta iz budima u peštu i nazad drobeći sate koracima do prvog autobusa doma.

jedno samo kao dio publike na koncertu, sa osobnim tjelesnim prostorom ograđenim zidom bodljikave žice i vojskom u slučaju da jedno od nas poželi postati izbjeglica iz svoga.

tišina koja mi nikada nije imala toliko toga za reći i kraj, kao ona ucrtana mapa toka dunava u pločniku koja u jednom trenu naglo nestaje u nekom nepostojećem bezdanu.