petak, 23. siječnja 2015.

limit to your love ili nejednakosti.


mnoge (moje) ljubavi, pa tako i ova, nije naša (ljubav) nego moja (želja) jer nikada nije napustila interijere moje glave i mašte, ali ju svejedno oplakujem - baš zbog toga što ju, držeći je tamo, kastriram potencijalnosti realizacije.

3 komentara:

  1. Rekla sam prijateljici, sjećam se tog vrlo živo, da smo stajale u predvorju Laube i ja sam rekla kako:"Jebote, meni kad se netko sviđa nema šanse da to sakrijem. Ja moram pred njima uvijek ispast kreten. Te drhtave ruke, taj predugo zadržavajući pogled, lepetajuće srce koje prijeti zbrisati iz prsnog koša." Nemre se takav bit' pa "bit' kuš". Tijelo me izdaje :D

    No, s druge strane taj subjektivni osjećaj možda nije i zamijećen od strane drugih osoba.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. baš sam htjela komentirati kod tebe kako te dugo nije bilo i da sam se zabrinula jesi živa :)

      ja ne znam dal se ja mogu kontrolirat, mislim ne osjećam se u takvim situacijama kao debil koji je kao prut na vjetru, mogu bit kul. ali ne želim :D
      postoji jedna granica do koje to mogu držati za sebe ali postoji također i trenutak u kojem ti osjećaji počinju utjecati na moje ponašanje prema toj osobi kada onda moram to eksplicirati istoj. to se desilo i u ovom slučaju, mislim, evo, tu je, u javnom prostoru.

      Izbriši