where do we go now but nowhere?

k ima praksu ritualno paliti i bacati sve materijalne stvari bivših djevojaka nakon prekida. kaže da mu je tako lakše i da oslobađa. ja nikada nemam problema sa materijalnim stvarima, ono što me proganja i opsjeda su uvijek mentalne slike koje mi plešu pred očima, čak i kada zaklopim kapke.

kada ispraznim sve ulazne spremnike, očistim sve čet logove, blokiram te na gmailu, maknem iz memorije svoje sim kartice, povučem vodu za komadom plastike koji si mi stavila oko prsta, kada mi nestanu sve rane sa vrata, svi otisci tvojih noktiju, kada uklonim sve vlasi tvoje kose sa odjeće, operem sve gaćice, izribam žutilo tvog duhana sa noktiju, uspješno zaobiđem sve birtije u koje si me vodila, istrgnem stranice po kojima smo skupa šarale učeći u knjižnici iz bilježnice, šta onda da radim sa tvojim prstima koji mi, pokušavajući uhvatiti kosu u trenutku vrhunca, nespretno skidaju kapu sa glave i bacaju ju na pod?
šta da onda radim sa tvojim zatvorenim očima i glavom zabačenom unazad i ogoljenim vratom, sa tvojom toplom unutrašnjošću koja se steže oko mojih prstiju trenutak prije orgazma, sa načinom na koji si drhtala svaki put kada bi te dodirnula, sa lančićem i privjeskom koji visi iznad tvojih malih grudi, sa podlakticama ispod zavrnutih rukava tvoje košulje, sa tvojim mokrim bedrima, sa svakim 'ljepoto', 'divna si' i 'volim te'?

to da si cijelo vrijeme bila laž bi trebao biti savršeni amnezijak, ali izgleda sam razvila antitijela.

hoćeš li sada kad si joj prodala priču da sam histerična i ljubomorna cougar lezba biti napokon sretna i mirna, tootles?

svaki put kad mislim o tebi poželim se ili s nekim potući ili masturbirati.

tootles se ne sjeća kada smo se prvi put poljubile jer je bila pijana. ne sjeća se stvari koje mi je rekla, ili se pravi da ih se ne sjeća. u berlin mi šalje dvije pjesme – jednu mihalićevu i jednu svoju.
tootles ne zna šta je humus, ali joj je onaj koji sam ja napravila fin. jedemo ga sa salatom od mrkve u menzi na faksu.
tootles miriši na vaniliju i cimet i duhan i pramenovi njene kose se uvijek zapliću oko mog pirsa. naručuje absolute beginners i plešemo. ima okus po ledu, slatkasto i ljepljivo po medici, gorko po pelinu, kiselo po limunu.

tootles naporne likove rješava 'buraz' spikom dok ja tražim svoju jaknu. u 5 ujutro dok ju pratim doma je poprilično svejedno ko nas (ne)vidi u tramvaju dok joj je glava na mojim prsima i drži me za ruku.
tootles u podrumu svoje zgrade svršava gotovo nečujno dok nečiji koraci odzvanjaju stubištem nebodera.

tootles ima dvadeset godina i misli da će zauvijek biti zaljubljena u svoju bivšu djevojku.