dvadeset i pet kila pažnje i pristojnosti u javnosti od stranaca i službenih osoba kao npr. osmjesi i pogledi prolaznika, brže dobivanje piva na šanku. brže dobivanje računa nakon ručka u restoranu. izostajanje osuđujućih pogleda kad naručuješ hranu. izostanak rolajzanja od strane biciklista s kojima se mimoilaziš dok pedaliraš. izostanak osuđujućih pogleda kad se sporo penješ uz stube i u brdo.
dvadeset i pet kila pažnje od poznanika i ljudi koji su uvijek bili tu negdje u krugu ljudi u kojem sam se kretala. ljudi na gigovima, prijatelji prijatelja, prijatelji bivših, ljudi koje znaš preko njihovih virtualnih identiteta, ljudi koji su ti se sviđali nekad, svi ljudi za koje dosad nisi postojala. zanimljivo je kako što fizički i vizualno više prostora zauzimaš to si socijalno nevidljivija. na moje bok više ne odgovara tišina već uzvraćeni pozdrav, small talk i interes za moju egzistenciju i okupaciju.
dvadeset pet kila romantično/fizičko/seksualnog interesa i komplimenata od strane ljudi kojima je prije pomisao da bi mogli imati takve interese prema meni najvjerojatnije bila sramotna i nemoguća. sada me se ne sjećaju od prije i najvjerojatnije i ne znaju da sam ona ja i ova ja iste osobe, ili se samo prave da ne znaju jer ih je sram.
dvadeset i pet kila istovremenog bipolarnog osjećaja ugode od imponiranja mom kljastom egu i gađenja od plitkosti i lažnosti.
