fitter happier.

kada se pumica tjera i počne ispuštati svoj plačni mijauk zazivanja mužjaka koji bi ju trebao oploditi, frajer, koji ima praznu kesu, prekine štogod da je radio, dotrči do nje koja je već u spremnoj pozi, obkorači ju kako treba, ćopi zubima za vrat kako treba.. i onda tako stoje kojih pola minute dok obadvoje ne shvate da od toga neće biti ništa i krenu se igrati kao da se ništa nije ni dogodilo.

ja znam šta trebam i znam kako trebam. na miru sam sa svojim seksualnim identitetom. znam šta volim i šta ne volim, kako i na koji način, s kim i koliko puta. znam umiriti svoj libido i reći mu da je sada vrijeme da budem sama. na miru sam sa svojim političkim stavovima, aktivizam podržavam i aktivno sudjelujem. kuham si sama doma i kupujem na placu, pokušavam izbjegavati dostave i plastični paradajz, jedem zdravo. imam planer i upisujem stvari u njega. odnos sa roditeljima razvijam kad god stignem, pričamo otvoreno o svim 'traumama' i mojima i njihovima, nemam više puno toga im skrivati. imam iskristalizirane bitne ljude koji mi puno znače i shvaćam da je po pitanju prijateljstva bitnija kvaliteta od kvanitete, one ostale za koje osjećam da nisu dobri za mene mičem. imala sam jedan posao koji mi je bio super, sada imam drugi koji je super i još bolje plaćen. brinem o financijama. životni prostor sam učinila ugodnim za boravak i disciplinirana sam po pitanju higijene i osobne i životno-prostorne. volim muziku, idem na svirke. volim film, idem u kino. svjesno se odnosim prema svom tijelu, plivam, vozim bicikl, mršavim. plačem i u javnosti i privatno i u doticaju sam sa svojim emocijama. imam dobro pamćenje. empatična sam i suosjećajna. isprobala sam prepuštanje i govorenje svemu 'da' na svim poljima. volim svoj studij i svoju ispitnu literaturu, zanima me i razumijem ju. prije svakih ispitnih rokova upišem u već spomenuti planer sve datume svih nepoloženih ispita. odlazim učiti u knjižnicu jer je tamo atmosfera poticajna i motivirajuća i jedino tamo napravim 'posao'.
na ispite nikad ne izađem.

kada čujem da moje ja ispušta svoj plačni mijauk zazivanja mene da se vratim samoj sebi i svojoj jezgri i da pustim već jednom sva sranja koja su mi kao bitna a u biti su samo prokrastinacija, ja napravim sve potrebne pripreme – već nekoliko puta u zadnjih par godina. ja, isto kao i frajer, jako dobro znam šta trebam i kako trebam. ja zakoračim svoju sreću i uhvatim ju zubima za vrat. ali kad ju trebam pojebat  – ja imam praznu kesu.

growing a pair je 'upisano u planer' za idućih par mjeseci/godina.


*(nakon čitanja po želji uzeti na tašte (pogotovo ako ste gadljivi na eksplicitne scene homoseksualnog seksa) 'i want your love', pa terapiju nastavite sa blakeovim wilhelm screamom po mogućnosti u zagrebački proljetni suton dok čekate tramvaj za trešnjevku na glavnom trgu)

dragi profesore švob,

vjerojatno ne postoji osoba koja bi se više smijala svakoj rečenici napisanoj na ovome blogu od vas (onako kako ste to činili, sarkastično s titrajima ruba usana koji bi vas otkrivali u vašoj zabavljenosti svojom šalom) - svejedno, kava iz automata na faksu i cigareta (koju ste me svaki put tjerali da uzmem iako ne pušim) nikada više neće imati tako dobar okus kao kad sam ih dijelila s vama.

na dvojku u indeksu pored vašeg potpisa ću uvijek gledati s osmjehom, a u glavi ću vas nositi s trbuhom umrljanim od krede sa ploče u d7.

nadam se da će vas ludwig, bertrand i gottlob dočekati kao dobro društvo tamo negdje gore ili dolje.

(vidim vas svo četvero kako urlate od smijeha zbog mog sparivanja ideje zagrobnog života i vas, i neka, prizor je lijep)

rođendanski.

lijepi pokloni za dvajsšesti: fizička prisutnost miloševe, sunčani dan i proljeće, novi james blake, osobni šofer do kraja fizikalnih na šalati, soft moon u aquariusu, tucet zagrljaja i poljubaca i smrt thatcherice.
zašto, o zašto nije svaki dan rođendan?