četvrtak, 27. prosinca 2012.

odrastanje.


bio je prvi srednje. pubertet me tresao žešće, imala sam jedan iz fizike na polugodištu i za kaznu sam preseljena iz svog carstva na prvom katu kuće u tatinu radnu sobu u prizemlju. zabranjen mi je pristup internetu, iščupane su žice za adsl. svaki dan sam morala naučiti jedno poglavlje iz knjige koje me je gospodin otac na kraju dana ispitivao. bilo je taman neko vrijeme da smo se ja i ti prvi put upoznali, friško sam otkrila deftonese i slušala sam ih strašno tiho svako veče do dugo u noć nakon što bi mama i tata zaspali. mislim da sam bila nesretno zaljubljena u jednog dečka sa irokezom iz zagreba, i to je zadnji put da se sjećam da sam osjećala nešto što mogu labelirati s 'nesretno zaljubljena'.
desetak godina poslije ležim u istoj maloj sobi na istom krevetu. moje carstvo na prvom katu kuće se sada iznajmljuje krasnim, pristojnim i zgodnim studentima riječima moje majke. strašno tiho slušam zadnji album tindersticksa nakon što je roditeljstvo zaspalo, vani pada kiša, sentiment i atmosfera su isti, dječaka iz zagreba kojem se više ne mogu sjetiti ni prezimena si zamijenio ti, a tada si mi bio potpuno stran.
imam dvadeset pet godina i napravila sam puni krug.

(R je večeras rekao lijepe i mudre stvari)

ponedjeljak, 24. prosinca 2012.

božićni.

ja mami, spremajući se za badnjački izlazak, poznat kao i najveće sašivanje u godini: vidi, večeras ću obuć božićne gaćice!
mama, nezainteresirano: šta ti to vrijedi kad ti ih niko neće vidjet.
ja: :forever alone: