srijeda, 17. prosinca 2014.

calling moon and moon.

najerotičniji trenutak u životima tenga kawane i masami aomame je onaj kada je tenga kao desetogodišnjeg dječaka u tišini prazne učionice aomame čvrsto primila za ruku i nepomično gledala u oči. godinama nakon toga obadvoje imaju savršeno plastični odljev tog trenutka i osjećaja u dlanovima u mislima svaki put kad masturbiraju.
dvadeset godina kasnije, ušavši u stvarnost u kojoj su na nebu dva mjeseca, otvaraju vjerojatnost svog ponovnog susreta.

podrijetlo refleksologije nije točno poznato ali se smatra kako vuče korijene iz indije i kine unazad 5000 godina. postoje mišljenja da potječe i iz raznih indijanskih plemena južne amerike ili iz egipta gdje su pronađeni zapisi na zidnim slikama u grobnici faraonskog liječnika ankhamora, nastali 2330. godine prije nove ere. kasnije su ju preuzeli grci i rimljani a o njoj su pisali i hipokrat i avicena. temelje modernoj refleksologiji je dao william h. fitzgerald, podijelivši tijelo (kao globus) na deset uzdužnih zona tako da svaka putanja ide od jednog prsta na stopalu do mozga pa se duž ruke spušta do prsta na šaci.
dakle, živčani završeci koji se nalaze na dlanovima i stopalima (koji ih čine jednim od najosjetljivijih mjesta na tijelu) prenose informacije duž kralježnične moždine do mozga i zatim do pojedinih dijelova tijela.

na katu obiteljske kuće u osijeku u mojoj sobi smo sjedili jedno nasuprot drugom, ja na krevetu a ti na stolici za mojim radnim stolom. pričali smo o tome kako smo upoznali tadašnje partnere s kojima smo bili u vezi na daljinu i koliko je to teško. noge su mi bile ispružene na jednu manju stolicu koja je stajala između nas i dok si pričao, ne mijenjajući tonalitet glasa ni ritam govora, si ispružio svoje noge na stolicu na koju su bile naslonjene moje i spojio naša stopala.
na trenutak smo ušutjeli, ja sam zažmirila i osjetila elektricitet u bradavicama i ugodu u donjem dijelu trbuha. kada sam otvorila oči nastavio si gdje si stao kao da se ništa nije dogodilo i činilo se kao da je sve isto, ali je stvarnost ipak bila prebačena na drugi, paralelni kolosijek.
kao da su na nebu dva mjeseca umjesto jednog.